Showing posts with label music. Show all posts
Showing posts with label music. Show all posts

Thursday, January 24, 2008

snezni tokio i nemacka.

jeeeeeeee! ja se probudila juce, nesto mi mnogo svetlo, kad ono sneg! jbt, izgleda da lose vreme ide gde i ja, cudno... mnogo je bre hladno, cim sam izasla iz kuce sam se okliznula i pala na dupe, srecom imam dobre air-bags pa nije bilo strasno.. :P

imam novi omiljeni blog. mnogo je dobar. uzivam gledajuci svaku stranu. kad me bas zanima, prevodim strane na babelfish sajtu da razumem taj francuski koji sam oduvek zelela da razumem. mislim uzivo kad ga cujem posle nekog vremena razumem.. ko sto sam razumela Saru, malisinu bivsu devojku. ali ovo citanje mi ne ide nikako.

na jednoj od strana (inace pregledala sam svih 50-ak) videla sam da devojka ima istu maramu ko ja. rusku. ja imam ovu crnu. i odlucila sam da se obucem retro. kao mama nekad. i marama je mamina. farmerke su moje, uniqlo, ali su retro. u beogradu su mi rekli da sam hipik kad sam ih obukla. pih. rolka na pruge, crna ogrlica i ruska marama. i moje najomiljenije colehaan cizme koja sam kupila posle toliko sanjarenja o njima jos u NYC.
ne vidi se dobro, ali pada sneg. ovo je ginza. peta avenija tokija. autobus dole je za kineze koji dolaze u ogromnim kolicinama. i kupuju i kupuju, ne znam sta vise kupuju. ali su pomalo svinje.. mama je u burberry-ju, a sin i tata sede ispred i jedu neki junkfood i dovikuju mami sta da kupi.
e ja sam usla u nemacki restoran pored tog istog burberry-ja. jelo mi se eto nesto evropski.
neke zene su pored mene ogovarale poznate licnosti.
e, si videla kako se ona ugojila. e a faca joj se unistila. jeee ko ste vi da tako pricate. al ajde. valjda su frust. ceo dan peru ciste. sad su izasle malo na rucak.
neko meso i povrce i hleb i senf. taman ovako nesto mi je trebalo. od kad sam se ofarbala, svi me jos cudnije gledaju. stranac sam jos vise. izgovaraju sve jasnije kad ih nesto pitam. i hvale moj japanski. mnogo je smesno.

pojela sam. logo restorana. krcko orascic. i moja ruska marama, sa ruzama.



posle toga, ceo dan sam pakovala stvari. selim se. u okviru firme. svakih 6 meseci se selimo, ne znam tacno zasto, ali neko pametan je to smislio. pakujem kutije i lepim nalepnice sa imenom i prezimenom. kako cudno izgleda moje ime na japanskom. kao da nisam ja.
犬丸いれな
kao da je neka moja uloga.
u koju uletim cim udjem u firmu.
a na povratku kuci postanem opet Irena.


inace, proslo je godinu dana od mog poslednjeg ugovora.
ulazim u drugu godinu. moj omiljeni shef koji isto obozava sve sto je ukusno, i ceni sto sam dosadna kad je hrana u pitanju i mnooog o izbirljiva, vodio me je na moje najomiljenije konjsko meso. restoran se nalazi u naselju Morishita, i postoji odavno. blizu se nalazi sumo arena, pa cesto chiche dolaze posle sumo takmicenja da komentarisu kako je bilo.
tako je bilo i veceras.

s leva: sashimi (raw) od mesa ispod grive (tj. mast), u sredini sashimi od obicnog konjskog mesa, i desno lonac sa mesom i miso-om. to se umace u zivo jaje, kao sukiyaki.
mr. shimada, moj shef. stalno se mrsti, ali ga sam mu zabavna. brine o meni ko tata.naravno. pojela sam sve za sat vremena. cak smo i narucili jos mesa za lonac. stvarno sam svinja. uf. ali bilo je bas lepo. bio je pun mesec, malo su mi misli skretale tamo vamo, brinula sam o svemu sto treba i ne treba.. ali pricala sam dosta sa shefom, tj mojim tatom u firmi :) pricao je o ericu claptonu, pokazao mi je neke sveske koje je pravio od isecaka o claptonu, pokazao mi svoju iPod listu. sve je bio jazz blues i stare stvari. naterace sina da mi nareze sve to. hit.

dosla sam kuci, napunila kadu do vrha, sipala kupku sa mirisom mleka, da budem ko kleopatra :) i zaspala bolje nego ikad.

:*

pesma na koju me shef podsetio: (jedna od najomiljenijih)
sa albuma 461 Ocean Boulevard
LET IT GROW
(1974)

kupila sam taj disk u beogradu, davno jos... preporuka aninog tate.

Tuesday, January 22, 2008

odmor, napokon!

jeeeee kakva je bila frka.. danas, utorak, 17h je bio poslednji rok za 3 dizajn konkursa. znaci svi su odlucili da nas rastrce sa radovima odstampanim bas danas. vikend prosli nisam imala. fotografisala sam u subotu, radila u nedelju.. a u nedelju, sam bila toliko umorna.. znas ono kad si toliko umoran da ne mozes SEBI da verujes. ono uvek nekako sebi verujes i svojim culima ali kad si toliko umoran... i gledas u dimenzije koje treba da napravis. znaci npr 370 x 520mm. a ja napisem 278 x 540. ne znam odakle mi ali eto umor. i ubedjen si da si lepo prepisao. prepisivanje - kao jedan od najlaksih radnji za mozak.. a ja ni to nisam mogla. ostavila sam veci deo za ponedeljak i krenula kuci. u nedelju oko 22h.

i zaboravim ID karticu sa kojom izlazim iz zgrade. znaci ima skener koji moras da predjes da bi ti otvorio gejt. a ja izasla iz office-a i postala zatvorenik u hodnicima. gde nema ni wc. samo mogu do sutra da se vozikam liftom. aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa. pakao!
sidjem za svaki slucaj da vidim dal su tu cuvari.
nema ih.
jeeeeeeeeeee. pokusavam da preskocim vrata ali nekako imam utisak da ce me uhapsiti. eh. bas japansko od mene. srecom naidje neki lik. neki sto radi mrezu valjda. i otovrio mi svojom karticom ulaz u office da uzmem karticu! spas!

i danas sam napokon predala sve radove za newspaper adverts. cak je snimala i kamera, mozda sam bila u vecernjim vestima, kao kreativci iz naselja shiodome, predaju poslednje radove...


phew. gotovo.


otisla sam do roppongija i nasla se sa malisom. zivimo zajedno a nisam ga videla 3 dana.
vodio me u nase omiljeno mesto.

YAKITORI kafana "dakichi"

chicha sa desne strane peche svo meso i povrce koje narucis na rostilju, a sinovi samo odnose hranu i sipaju pivo.
ja sam pila malo pivo a malisa sok.
"tsukune" - mlevena piletina u sosu. mm.
batachichi obavijeni "shiso" listom sa sosom od umeboshija. ovo smo dva puta narucili
plain bataci sa ljutim.

pored toga smo narucili rice ball koji se brchka u supi, salatu, i neke organe :) obozavam organe. grozno mozda mnogima, ali omiljeno meso mi je "sunagimo". ne znam eto ni koji je deo tela. evo sad cu da googlujem.

...

cuvena wikipedia (jebote manijak sam za google, sve moram da istrazim. oduvek sam takva. secam se kako sam u skoli sve morala da pitam. nije me zanimalo ono glavno, nego eto, pitala sam lika koji je imao dvadesetak godina. istraumiran. mladi ucitelj istorije. "ucitelju, a kako su se zene snalazile tokom menstruacije kad tad nije bilo ulozaka?" uzas.

anyway. GIZZARD. neki kao zeludac kod ptica. mmmm.
pre nego sto smo krenuli primetila sam male uramljene slichice ilustracije. neka deca su crtala chichu koji rostilja. mice.

our favourite yakitori place. kod zvezdice na slici. crveni lampioni.
roksen.



pesma za kraj. volim ovu pesmu.
YAMAGUCHI MOMOE. "ii hi tabidachi" (a good day to leave)
pesma koju je pustio chicha u kafani. narodnjak kao japanski.
ona je bila hit u japanu. japanska ceca :) ovo je njen poslednji koncert. udala se i prestala da peva.

lyrics:
Faraway island waves
Rust-colored ocean calm
Sepia clouds flow past – where could they be going?
I chased after a shadow-picture fox; my dreams from those days
inside my breast even now – going to the west

Oh, where in Japan
is the person waiting for me?
Departure on a fine day, inside the wind once more
I can hear them even now, the songs of those days traveling beside me

Is the fireflies’ light the bonfire from those faraway days?
And the scenery faintly seen a heat haze shimmering?
When I give up both meetings and partings to the twilight
I’ll go search for my own shadow – going to the west

Oh, where in Japan
is the person waiting for me?
Departure on a fine day, inside the wind’s morning colors
I can hear them even now, the songs of those days traveling beside me

Oh, where in Japan
is the person waiting for me?
Departure on a fine day
My yearning is inside the wind
I can hear them even now, the songs of those days traveling beside me
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...