











to je sve za danas. ( * _ * ) / bye bye!












to je sve za danas. ( * _ * ) / bye bye!
drugi je americki, inventing the abbotts, igra moj sve vise omiljeni glumac, phoenix-sa-oziljkom-na-usni. obozavam oziljke odavno, ne znam zasto :) i svoje i tudje. nekako imaju svoju pricu pa je zanimljivo. ja imam onu od saobracajke, i onu kad je ana ispustila vreli figaro i obelezila mi ruku. i jos poneke.. u filmu se pominje unconditional love, jebote, uvek me je to kopkalo, da li je to stvarno moguce.
ceo dan mi se trcalo, valjda zato sto sam na ipod-u napravila running-playlist.. a mozda mi je trebalo neko preznojavanje... pa sam krenula posle ta dva filma. isla sam na Maruko-bashi most koji prelazi preko Tamagawa reke, super je osvetljen pa ne moram da pazim na manijake. mada uvek mislim koliko su niski i sitni, da bi ladno mogla da ih bacim preko mosta i da me napadnu.. al ko zna :) pustila sam playlist koji sadrzi sve neke trchljive pesme (opet izmisljam reci) i nesto se zamislila. obozavam da tako mastam dok trcim, rukama stvaram sebi ritam koji me smiri skroz i potpuno se izgubim ali i smirim. i tako sam pretrcala 6 puta tamo-vamo... crkoh. nasla sam super putic gde isto trcim, ima neka voda sve usput, i one sarane crvene zlatne i crno-bele, ne znam da li su sarani ali lice. na kraju puta obicno spavaju neke macke pa se raznezim...
popele smo se na 19. u CD-1 (creative directory #1) gde je IT manager povezivao skener.. dobila sam mali pc koji koristis za mrezu, za internet, i logovanje da bi se upisivao kad si dosao i kad si otisao, i mejl. pored njega stoji MAC na kojem radis. odma sam instalirala drajver za tablet i olovku jer sam se potpuno odvikla od misha, stavila gomilu svojih sarenih sitnica da bi se osecala bolje ;) i krenula da cackam po kompu.
u 10 su me pozvali na cuveni sastanak svih kreativaca koji se desava jednom mesecno, u meeting room na 14 spratu gde je bilo skroz smesno, objavili su rezultate u proteklih mesec dana, koja grupa kreativaca je koliko zaradila, koliko je osvojila nagrada i koliko je brend koji oni rade zaradio... onda su kreativni direktori napravili show-cards na kojima su odstampali svoje ciljeve za sledecih 6 meseci... jedan lik se seli u indiju da tamo radi advertajzing pa je pricao kako uci hindu i tako.. a onda su rekli evo dosla nam je i jedna mala iz srbije, pa sam izasla sa sve mikrofonom da se predstavim i ukratko ispiricam o sebi.. ono, mama mi je japanka, tata srbin, zivela sam do sad tamo, bila sam u japanu 4 godine od 1992-1995, blablabla, radila u komunisu itd. trema se izgubila cim sam stala tamo ispred pa mi je bilo ok. na kraju su pustili kratak film - sprdnju. kao one nase matrix, gospodari prstenova rimejkovi, kad na neki postojeci film ubace drugi ton :) film je bio neki japanski ratni, gde neki glavni baja prica vojnicima nesto, a oni su ubacili tekst tipa dragi moji borci, morate se odmarati, nije sve u radu... i onda su prikazivali redom sve kreativce kako se oni relaksiraju.. neki kuvaju, neki igraju golf, neki jogu... ima ih 150 jebote, ko ce da im zapamti imena....
vratili smo se na 19 sprat, zgrada ima ukupno 70 liftova. uzas. vise o tome na cuvenoj vikipediji: http://en.wikipedia.org/wiki/Dentsu_Building na stolu me sacekala planina debelih strucnih knjiga i post-it poruka od mog kreativnog direktora u koznim pantalonama, mnogo je smesan, kao neki roker. kao: evo ti da se malo upoznas sa japanom. knjige su bile o japanskom advertajzingu, promotivnom materijalu i slicno. divno. odusevila sam se.
sto moje komsinice u firmi - dizajnerka.. voli privatnost, i barbike naopake..
dentsu mravi idu kuci :P
za kraj, nova sminka, nove boje za fresh new start :)
muzika trenutna: curtis mayfield SUPERFLY
bila sam u dentsu danas. dobicu MAC. jej.
mrzi me da pisem detalje o tome. upoznala sam gomilu ljudi. treba u petak pred njih 150 da kazem ko sam sta sam odakle sam. hehe.
gledala sam danas svoj odraz u staklu metroa. drzim se za ono sto visi belo ko za gimnastiku. slusam ipod, zebra torba pod miskom, kuckam e-mail na mobu. jebote. ko je to?
nekako vreme leti, i sve se previse brzo razvija. kao da leti a moj mozak jos vari ono staro. a opet prati sta se desava i radi kako treba. ko da sve ide bez mene. ja se jos osecam kao da imam 21. lazem, 17. ko juce mi deluje ono pakleno vece kad sam sedela sa mirnom na klupici i plakala, mrzela sebe i svet i sve, i nisam imala predstavu sta cu sutra a kamoli za godinu dana. tad sam imala 18 valjda. pa ono u osnovnoj, kad sam htela samo da se sklupcam i pevusim da prodje vreme. tek sad osecam koliko me je to hranilo, jachalo. zahvalna sam svakom teskom momentu koji me je izgradio. ozbiljno. tek sad shvatam takve situacije kao dobre. sve. i pismo. i suze. i ona pesma koja je bila na repeat. i vetar na mostu dok sam gledala u daljinu i razmisljala ko sam uopste. alien. cuveni. serem. al je stvarno tako. srecna sam.
promenila sam liniju na stanici nakameguro. to je ona stanica gde je usao toyoda ubica i posuo sarin. jebeni AUM jos postoji pod drugim imenom. i dalje mi se vraca ta scena kad se vozim hibiya linijom... sela sam i pustila moju omiljenu 80s remix stvar, gloria estefan, dr beat haha. u tom trenutku deovjka ispred mene koja mi je blokirala vidik se pomerila. covek ispred je pomerao glavu onako u krug, kao one vezbe za zagrejavanje pred fizicko. osecala sam se kao u spotu nekom trash, znate ono kad su svi nekako netalentovani za ples al odigraju koreaografiju. kao grupa OK GO na onim threadmillovima. izgledalo je kao da je covek cuo pesmu i krenuo da djuska glavom. kezila sam se ko idiot. :) hahahha i poslala jordanu poruku, on kapira te stvari :) jebena amelija pulen. rekoh mu tad da je nama sanjarima stvarno zabavnije. od sitnice glupe dozivim cistu srecu :) dobro je to. kao sto je dobro sto izgledam mladje, tek sad to cenim. svi stare, a ja sam mlada :) hahaha. mnogo sam pocela da volim sebe. jel to znaci da sam odrasla? mnogo mi prijam. pomirila sam se sa sobom.
danas mnogo brbljam. al ponekad mi dodje.
lezim i slusam verve remixed. billie i n.simone al nekako freaky. moram da spavam.
To nije isto kao ona brza hrana na koju sam navikla, cak nije ni isto kao kineska klopa u japanu... ovo je kao francuska kuhinja ali kineska ;) onako sve maljusne porcije neverovatnih ukusa, malo blaze zacinjenih, mada sam ja navikla na krvnicki zacinjenu klopu ubice me to ako se ne odviknem... na bazenu sam plivala ko luda - btw, na ulazu u bazenu je bio natips na engleskom koji bi odma stavila na www.engrish.com (ko nije bio neka poseti) koji bi trebao da kaze da bazen nije kupatilo i da se sapunjamo tu - LOL, i poruka je prilicno debilna... ali su napisali nesto tipa
Please this is it is not a bath big, do not bathing please in pool it.
pa sam im rekla da ne valja i odma su skinuli i onako se klanjali i izvinjavali. usput sam videla jos par gresaka u natpisima kupajte se sa kapicom na glavi i slicno ali me mrzelo...
anivej :) napravila sam sebi program bazen - sauna - jacuzzi - bazen - sauna .... dok nisam pala u nesvest.. nadam se da je detox uspeo jer sam se napila vode i sve izbacila kroz znoj u sauni haha definitvno mi je trebala masaza ali to neki drugi put.inace na poslu je cudno iako posao nije ni poceo, kolege su me vec zvale na rucak / veceru. onaj takahashi sto me ispljuvo prvi dan u dentsu me zvao sav friendly da pita da li je sve ok, kad pocinjem blabla. kasnije sam saznala da je hteo da me zaplasi jer hoce fajtere u svojoj firmi. idiot. al dobro je sto se nisam dala, rece mi da sam borac i da veruje da cu sigurno uspeti i da kad budem otvarala jednom svoju firmu da ce mi rado dati savet kako sta gde, ako bude ziv. hahah. matori. ima cudnu pricu, zaradjuje svoju prvu veliku lovu na faksu, tako sto njegov drug dobija pravo da uveze prve klime iz amerike, dok su se japanci bedno hladili ventiloatorima... i posto se drug usro od velikog posla, dao je sve takahashiju. on je otvorio svoju firmu i uzimao 50% u svoj dzep. a tada su klime kostale ko kola da kupis. srecom imao je bogate prijatelje preko svog tate, pa dok je svakom od njih uvalio po klimu vec je bio pun ko brod. al kaze nije stedeo, pare su da se trose, trosio je na ribe u Ginza kafanama i kurcio se. kaze da mu je toliko dobro islo da je na njegova vrata pokucao Jakuza boss iz jedne poznate jakuza porodice i rekao da li zeli da saradjuju. smesno je sto je u tom trenutku dobio i ponudu u dentsu, pa je birao izmedju pozicije u dentsu i jakuza mafije. ko zna sta bi tad bilo haha. on kaze bio bi sigurno boss, ali mislim da malko sere i voli da se hvali kao i hvaki japanac koji je nesto uspeo u zivotu. u svakom slucaju, super je sto takav lik kaze da imam muda :) hahahaha
ema mi rece da je nesto primetila u mom blogu. uf. uvek se trgnem kad krene neka kritika, osetim se ko dete pred nastavnicom :) kaze da uvek opisem nesto pa kazem ovo nije kao kod nas ili ovo je onako ovako kod nas. kaze: pa sta bre kod nas, ti nisi samo srpkinja ti si i japanka. hehe. ja kad pisem na srpskom ili pricam na srpskom, onda i razmisljam na srpskom, pa sam srpkinja. kad pricam na japanskom, promeni mi se glas, i pocnem da razmisljam kao japanka. cudno je to. a kad pricam engleski, osetim se ponovo kao skoli, ISSH u tokiju. tamo je bas bilo dobro, jedino moje zanimljivo skolovanje. sve ostalo je bilo pakao. osim faksa mozda.
ilustracije u ovom postu su nastale u msn - orgijici sa jordanom i slavisom. to tako jordan zove kad nekog dodam u chat. uuu, trojchica. hahahha. poceo je da redja svoje ostre izraze, a ja sam to bukvalno prevodila ilustracijom. kao kad sam u londonu mrtva pijana pevala glatki operatorrrrrrr kao srpska shade, pa me je igorova devojka hrvatica opominjala sa joj molim te nemoj prevodit! a ja cuveni inadzija, prevela sam sve moguce hitove. obozavam bukvalne prevode, mnogo je smesno. eto raspricah se ja opet.
u sledecem postu bice vise fotki, obecavam.
japanese trend report:
polujapanke su u modi :)
ima raznih, moj favorit je Jessica Michibata, manekenka i voditeljka japanskog MTV
tata je spanac/italijanac mama japanka
lol. mister dzastin timberlejk specijalni gost u mom blogu. :P




danas sam bila opet u security level high dentsuu, ovoga puta sam se lakse snasla, pocinjem da radim 20. oktobra! jeej. mnogo smaraju sa dokumentima i papirima i potpisivanjem i pravilima, pola nisam slusala.. izabrala sam boju za vizitku, imas oko 300 boja od kojih mozes da biras svoju omiljenu, jer je sa jedne strane bela sa ozbiljnim info, a sa druge PUF boja i samo u sredini belim slovima pise dentsu. ja izabrala neku hibiskus-pink-crveno-ljubicastu boju. kao hibiskus caj.
koja je bila zanimljivija i pobedila sam malishu :) hahahha
ukucas sifru pesme i samo redom pevas. bezalkoholna pica su dzabe i sladoled. hahaha. bolelo me grlo koliko sam pevala. pevala sam grandz hit 90s, black hole sun, naravno elvisa, samathu fox touch me, elthona johna i kiki dee, i sve te smesne pesme. mislim valjda je poenta da pevas te glupave pesme, smesno je kad neko krene ozbiljno da peva kao da je u IDOLU. ryo je nestao odjednom i pojavio se u odelu u kojem je delio ranije letke na ulici (vidi sliku), preznojio se ko budala dok je pevao girl from ipanema. cela atmosfera licila je na onaj deo u lost in translation. stranci u tokiju. u SHIBUYI. prepuno ljudi, protrcao je i neki pacov, neki masni pijani tipovi privode neke lake ribe, sumnjivi massage centri, ljubavni hoteli
prepuni studentkinja u suknjicama sa matorcima, lokalne sponzice, bolje reci kurvice. ne volim mnogo shibuyu. inace ovaj karaoke bar na slici iz filma, je bio pored naseg, al nije bilo mesta...
s leva - michael, web dizajner u IMG SRC kompaniji, shejn, south africa, neki tech minimal kako vec DJ,
craig/engleska decko od renne na slici desno - japan/austrija

good food, microbrewed beer, interesting people quite often, avantgarde womens toilet
ulaz u SUPERDELUXE klub za savremene umetnike, gornja slika je iz sobice odavde

ryo i uleshka / gonpachi restoran, onaj sto lici na killbill scenu poslednju

uleshka, michael i malisha
nemastam novu lampu
za kraj, pozdrav od babe :P




ogromna je ikea i bas je jeftina, na spratova gomiletina stvari koje ti i ne trebaju ali posto svega ima na svakom cosku, kupis i ono sto ti ne treba ;) ko u merkatoru kad tako kupim sarenu ambalazu samo zato sto mi je zanimljiva... ali nisam se dala, iskusno sam kupila sam potrebne stvari... jeli smo cak i swedish meatballs u nekom smesnom sosu, dobila sam i svedsku zastavu zabodenu u jednu lopticu. hahahha. hrana je tako, bez ukusa bila, kao i njihov namestaj.. tako, jednostavan. ali blizu je malishine kuce de se selim pa cu moci da idem kad god mi treba neka sitnica posto tamo stvarno ima od igle do lokomotive. zanimljivo je sto su sve napravili 80% velicine - jer su mali i skraceni pa su im kreveti preveliki... ali se i dalje zale da je sve veliko.